Cesto se zamislim, da li cu nekad biti ponosna sto se trud isplatio, da li cu te posmatrati kako spavas dok razmisljam to je to, uspeli smo? Da li cu drzati Masu za ruku dok tebe cekamo da nam kupis sladoled u popodnevnoj setnji? Imam milion pitanja u glavi a medju njima i najveci strah. Plasim se da ces sve zivotne snove ostvariti sa nekim drugim, da ce neko drugi imati tvoj zagrljaj i da ce drzati tvoju ruku kad god je tesko. Plasim se zivota bez tebe.

Nije roditelj uvek onaj cije gene nosis i nije maceha uvek onakva kakvom su je predstavili u bajci Pepeljuga. Moj prvi odlazak u skolu ne pamti zena koja me je nosila 9 meseci ispod stomaka vec ona. Moj prvi ispao zubic nije trazila seckajuci na sitne komadice jabuku koju sam jela zena koja me je donela na ovaj svet. Prve ocene, onaj ukradeni cvet iz komsijinog dvorista, prve inekcije, odlaske kod zubara, prve ljubavi i sve sto jedno dete prozivi kroz odrastanje samo je ona ta koja pamti. Danas je njen dan i ove reci su premalo od toga koliko ona zasluzuje. Sva sreca ovog sveta da se skupi na jednom mestu jedino je stvorena za nju. Hvala za sve momente mog detinstva, hvala sto si bila sve sto jedan roditelj moze biti i neizmerno hvala sto si me naucila sta zelim biti u zivotu. Danas, kao odrasla osoba, sve sto od zivota zelim je da imam njeno srce i hrabrost zene kao sto je ona. Srecan rodjendan. VOLIM TE

On je bio moje resenje za sve i uvek. Moj osmeh i snaga, zagrljaj i vecnost. Nije bilo savrseno, daleko od toga. Imali smo paklene momente ali smo se dopunjavali. Bili smo jedno drugom vetar u ledja. Sada se ponosim dokle smo dosli i sve sto zelim je da nastavimo ovako kroz zivot.

Da me voli i da ga volim. Da budemo i trajemo.

Palim kameru na telefonu okrenutu ka tebi. Ono sto je na ekranu i to sto ja vidim nema slicnosti. U mojim ocima si pun jarkih boja, sijas. Na slici je jedan sasvim obican privlacan decko kakvim te svi vide, na njoj je sve ono sto ja ne shvatam. Ja te ljubavi gledam nekim ocima boje duge. U tebi vidim svoja najsrecnija budjenja do beskraja, one najlepse dane i snove u tim rukama koje mi pruzaju sigurnost. Sliku iz mojih ociju ne umem opisati, jos nisam pronasla reci ali moj pogled upucen tebi govori sve.

Ljubav. Cudna neka pojava. Tera te da letis dok iz tebe crpi svaki atom snage. Za svaki izmamljeni osmeh raznese ti dusu makar par puta. Ali ne odustajemo. Mi smo prokleta neka vrsta. Volimo u inat svemu. Dok me ima i dok postoji sveta ja cu se boriti za ljubav. I inat suzama i bolu, obecavam da cu uspeti.

Na tvojim grudima oslikava se ceo univerzum, svaka zvezdica se vidi. Tu sam sanjala najlepse snove. Bas tu sam pronasla svoj mir i svoj ceo svet. Pronasla sam sebe u tim ocima. Boze samo mi ga cuvaj za mene cesto sam pomisljala u sebi. Htela sam te za sebe, da mi te zle sile ne oduzmu, da zauvek ostanemo rukom u ruci. Samo sam zelela da se do kraja zivota budim u tom zagrljaju. Zar sam mnogo od zivota trazila?

Gde smo stigli posle svih onih velikih reci? Gde je nestalo sve ono sto smo imali, sto smo osecali? Jednom si mi rekao da ces da me volis i kad budem ostarala, obecao si. Secas se kako si me ljubio pred spavanje i govorio da me volis. Zasto si otisao tek tako? Je li bolja? Voli li te koliko ja? Smeje li se jace ili lepse? Samo mi kazi sta je ona od svega sto sam bila ja? Zaboravio si sve one nase zagrljaje, nase price, ostavio si sve iza nas a ja sam ostala da stojim bas na tom mestu gde si me pustio samu. Ostala da cekam neko novo vreme i neke nove nas.

Cesto nas pozelim. Zelim biti u tom zagrljaju jos svega par sati. Nedostaje mi ono nase vreme. Trebali smo imati jos mnogo vremena, mnogo beskonacno sati da ostvarimo sve nase snove. Sanjali smo zivot, ono nase malo crno, da na nas lici. Mnogo smo toga planirali, za podsmeh je to gde smo stali. Stali i ostali da zivimo zivote u nedostajanju.

`Imas prelepe oci`, pretpostavljam da si isti kompliment dao svakoj pre mene. I sigurna sam da jesi ali isto tako znam da ni jednoj nije znacilo koliko meni, ni jednu to nije kupilo za ceo zivot. Priblizio si se na milimetar od usana a ni jedan delic mene nije pozeleo da se izmaknem, samo sam zelela zauvek ostati tu. Veovala sam u svaku tvoju rec, svaku pricu, verovala sam da smo mi najlepsa zivotna prica. Izgubila sam sebe u tim tvojim recima zato se danas i pronalazim ovako tesko. Sebe sam ostavila tamo, bas one noci ispred one zgrade koja ce buditi uvek ovaj osecaj. Predala sam ti sebe na dlanu, toliko da se vise ne mogu vratiti nazad. Ti si me ostavio ali si zadrzao sve ono sto sam tu noc ostavila na tim usnama. Mnogi se vole, ljubavi su svuda oko nas ali nasa je bila nesto jace od svake sile svemira. Bili smo jedno napravljeno u dva tela, disali smo jedno za drugo. Samo cu ziveti za to da me jos jednom, negde u paralelnom univerzumu, zagrlis onako da svaka kost popuca a do tada ostajes tu na grudima. Nekome si sve sto nikome neces.

I mili uvek cu biti vezana nekim nevidljivim nitima za te tvoje usne. To srce ostace uvek moje, dok me ima, uvek i zauvek. Ti ces ostati neko moj, vredan svega. Ruka u tvojoj ruci za obecanje da ce svako novo sutra biti bolje. Na kraju krajeva i ne mora biti bolje, samo da se imamo i kada smo svesni da je lose. Da me volis i da te volim.